Maseni bilans drobiličnog kruga

Šta je maseni bilans drobiličnog kruga
U postrojenju svaka traka, svaki sprat sita i svaki konus deponije nosi određenu količinu u tonama po satu. Maseni bilans drobiličnog kruga je posao pisanog prikaza kako se količina koja ulazi iz kamenoloma raspoređuje po tim tokovima: ulaz mora biti jednak sumi prodajnih frakcija i one mase koja nastavlja da se vrti unutar kruga. Ako račun ne zatvori, onda ili jedan tok nije unet u list, ili na terenu postoji preliv, gubitak duž traka ili deponija koja tiho raste, a niko je nije zabeležio.
Korist računa vidi se na dva mesta. Pre montaže postrojenja to je jedina odbranjiva osnova za izbor širine trake, snage pogona i površine deponije. Na postrojenju u radu račun zatvara raspravu o tome gde je grlo, jer se izgubljeni kapacitet najčešće ne javlja u samoj drobilici, nego u preuzano dimenzionisanom toku neposredno pre ili posle nje.
Imenovanje tokova
Tok dodavanja
Početna tačka je sveže dodavanje kroz dodavač. Ta vrednost dolazi iz broja tura kamiona ili iz podešenog kapaciteta dodavača. Vlaga i udeo prevelikih blokova posle miniranja deluju na ovaj tok neposredno: pri vlažnom i glinovitom dodavanju kapacitet prethodnog odsejavanja pada, pa se udeo koji odlazi kao podsito smanjuje.
Podsito i nadsito
Glavno sito deli sve što do njega dođe po veličini otvora. Ono što je finije od otvora odlazi u tokove proizvoda, a ono što je krupnije vraća se u drobilicu na ponovno drobljenje. Taj povratak podiže ukupnu količinu koju drobilica zaista vidi iznad svežeg dodavanja, i baš zato je pogrešno birati drobilicu ili njenu dodavnu traku samo po svežem dodavanju.
Deponija i utovar
Svaka frakcija gradi svoj konus. Ako se deponija ne vodi kao poseban tok, niko ne zna koliko tona i koliko kubnih metara zauzima časovna proizvodnja na kraju smene, i plan utovarivača i kamiona ostaje bez osnove.
Primer pri 200 tona po satu
Uzmimo zatvoreni krug sa tri frakcije. Sveže dodavanje je 200 t/h, a nadsito koje se vraća u drobilicu 60 t/h. Glavno sito tada vidi ukupno 260 t/h, dok količina koja izlazi iz kruga kao proizvod mora i dalje činiti 200 t/h. Proizvode raspodelimo na 40 t/h frakcije 0-5 mm, 60 t/h frakcije 5-15 mm i 100 t/h frakcije 15-25 mm; suma je jednaka svežem dodavanju i bilans se zatvara.
| Tok | Količina (t/h) | Izvor vrednosti | Vrednost za izbor (t/h) |
|---|---|---|---|
| Sveže dodavanje | 200 | Kapacitet dodavača | 250 |
| Dodavanje glavnog sita | 260 | 200 sveže + 60 povratka | 325 |
| Nadsito u drobilicu | 60 | Razdvajanje na situ | 75 |
| Proizvod 0-5 mm | 40 | Udeo podsita | 50 |
| Proizvod 5-15 mm | 60 | Udeo podsita | 75 |
| Proizvod 15-25 mm | 100 | Udeo podsita | 125 |
| Ukupno proizvod | 200 | 40 + 60 + 100 | - |
U poslednjoj koloni svaka traka je izabrana na oko 1,25 puta količine koju nosi. Ta rezerva prima kolebanja dodavača i razlike u vlazi; izbor trake tačno na nominalnu vrednost znači preliv pri prvom naletu materijala.
Kako efikasnost sita kvari bilans
Tabela pretpostavlja da sito propušta sav fini materijal koji mu se ponudi. U stvarnosti se deo vuče zajedno sa nadsitom. Efikasnost sejanja izražava koliko je materijala koji je trebalo da prođe otvor zaista prošlo: propušteni sitni deo podeljen ukupnim sitnim delom u dodavanju. Kada efikasnost padne, cirkulacioni tok raste, drobilica troši energiju na materijal koji je već dovoljno fin, a količina na traci proizvoda opada. Zato veličina otvora, nagib sprata i tip pletiva pripadaju samom masenom bilansu, a ne odvojenoj raspravi.
Od tona do kubnih metara
Površina deponije meri se u kubnim metrima, ne u tonama. Nasipna gustina drobljenog kamena u rastresitom stanju uglavnom je između 1,5 i 1,7 t/m³; 800 tona koje tok 15-25 mm daje u osmočasovnoj smeni zauzima otprilike 470 do 530 m³. Zapremina konusa sledi iz poluprečnika osnove i visine, a visinu ograničava ugao prirodnog nasipa. Drobljeni agregat obično stoji pod uglom između 35° i 45° i konus se ne može naterati da bude strmiji.
Od računa do izbora opreme
Kada tabela postoji, izbor opreme postaje mehanički: količina svakog toka određuje širinu trake koja ga opslužuje i potrebnu površinu sejanja. Sa tim listom u ruci potreban kapacitet u svakoj fazi konfiguracije stacionarnog postrojenja za drobljenje proizlazi sam. Ista logika važi i za mobilne postavke, gde se skraćuju samo dužine traka i rastojanja do deponija. Za širi okvir tekstovi o rudarskom inženjerstvu pokrivaju susedno polje.
Tri ponavljajuće greške
Prva je izbor drobilice po svežem dodavanju: u zatvorenom krugu ona radi na delu toka od 260 t/h, a ne 200. Druga je pisanje procenata podsita po tržišnoj potražnji umesto po granulometriji dodavanja; račun vodi granulometrija, ne potražnja. Treća je izostavljanje toka deponije, pa čuđenje kada se plato napuni na kraju smene.
Pitanja
Zašto bilans nikada ne zatvori tačno?
Sitni materijal uvučen u otprašivanje, naslage i gubici duž traka i gubitak vlage mali su ali stvarni tokovi. Odstupanje od nekoliko procenata je normalno; deset procenata ukazuje na grešku merenja ili na tok koji nikada nije zapisan.
Koja merenja su dovoljna?
Kapacitet dodavača, očitavanje trakaste vage na svakoj traci proizvoda i jedna sitovna analiza uzeta iz dodavanja sita. Bez te tri vrednosti tabela se oslanja na procenu.
Definicije tehničkih pojmova: Rečnik pojmova




